“Kao što se interesuje za to kako je djetetu bilo u školi, roditelj treba da se interesuje i za to kako dijete provodi vrijeme na internetu.”
UNICEF u Bosni i Hercegovini već nekoliko godina partner je udruženju “Nova Generacija” iz Banje Luke koje je pokrenulo i vodi “Plavi telefon”, besplatnu savjetodavnu liniju za djecu i mlade. Psiholog i direktor našeg udurženja, Saša Risojević u intervjuu za web-stranicu www.unicef.ba govori o tome na koji sve način djeca i mladi mogu dobiti pomoć i podršku, zbog čega se najčešće obraćaju, te ko su osobe “s druge strane” koje će im se javiti. Objašnjava kako djeca, ali i roditelji, mogu prepoznati nasilje na internetu, te iznosi prve rezultate nedavno započete kampanje „Ne zatvarajmo oči! Zaštitimo djecu na internetu“ koju zajedno provode “Plavi telefon”, Mtel i UNICEF BiH.
Na koji način i koju vrstu podrške djeca i mladi mogu dobiti od “Plavog telefona”?
“Plavi telefon” pokrenut je iz potrebe da se djeci iz cijele BiH omogući jednostavan i brz pristup uslugama socijalne zaštite, da se unaprijede njihova prava te kreira sigurna usluga koja će omogućiti anonimnu prijavu nasilja i psihološko savjetovanje i podršku. Djeca i mladi nam se mogu obratiti putem besplatnog broja 080 03 05 03 svakog radnog dana od 09:00 do 17:00 i putem aplikacije za anonimno dopisivanje koja je dostupna na našoj internet stranici www.plavitelefon.ba. Pored toga, mnoga djeca biraju da nas kontaktiraju putem društvenih mreža Facebook i Instagram.
Ko su osobe “s druge strane” koje će im se javiti na besplatan poziv ili online chat?
Na pozive djece odgovara naš stručni tim, psiholozi, koji pored formalnog obrazovanja imaju specijalizovana znanja za pružanje psihološke podrške putem telefona ili dopisivanja.
Dodatno, na pozive odgovaraju i volonteri/savjetnici, studenti humanističkih nauka koji su prethodno završili opsežnu obuku, te koji su stekli znanja koja im omogućavaju da adekvatno i kvalitetno pruže podršku pozivaocima.
Koliko poziva je “Plavi telefon” zabilježio u ovoj godini, i koje su to teme o kojima djeca i mladi žele razgovarati?
U toku 2024. godine, savjetnici “Plavog telefona” su odgovorili na 3.200 poziva i 1.030 upita putem chat savjetovanja. Važan podatak jeste i to da je nadležnim institucijama (policijskim upravama, centrima za socijalni rad i ombudsmanima za dječija prava) proslijeđeno 28 prijava sumnji na nasilje i suicid kojima su obuhvaćene 32 osobe.
Djeca i mladi najčešće se javljaju kako bi razgovarali o problemima s mentalnim zdravljem, pri čemu su najzastupljenije teme strah i anksioznost, panični napadi, depresija, samopovređivanja i suicidalne misli i ideje. Pored mentalnog zdravlja, česta tema razgovora su i nasilje i zlostavljanje pri čemu je najzastupljenije nasilje u porodici i nasilje putem interneta. Isto tako, djeca i mladi često se obraćaju kako bi razgovarali o vršnjačkim i porodičnim odnosima, o problemima u školi te kako bi se informisali o seksualno-reproduktivnom zdravlju.
U kolikoj mjeri se nasilje s ulica preselilo na Internet?
Podaci “Plavog telefona” ukazuju na to da je došlo do povećanog broja slučajeva nasilja na internetu. Broj razgovora koji se odnose na ovu temu je u posljednje tri godine i pet puta veći u odnosu na raniji period. Takođe, od ukupnog broja svih prijava sumnji na nasilje zaprimljenih u posljednje tri godine (ukupno 150 prijava sumnji na nasilje), 24 posto se odnosi na nasilje putem interneta. Poređenja radi, u ranijem periodu nije bila nijedna prijava sumnje na nasilje putem interneta.
Na šta se djeca i mladi žale, kada je u pitanju nasilje na internetu?
Najčešće navode da doživljavaju emocionalno nasilje putem interneta u vidu dobijanja poruka s uvredljivim ili prijetećim sadržajem ili zbog seksualnog uznemiravanja i ucjenjivanja. Na primjer, dešava se da dijete od svojih vršnjaka dobija poruke u kojima ga nazivaju pogrdnim imenima ili mu govore da se ubije, a takođe se dešava da dijete njegovi vršnjaci izbacuju iz zajedničkih onlajn grupa ili šire neistine o njemu.
Osim toga, česti su i slučajevi u kojima dječaci i djevojčice prosljeđuju svoje intimne fotografije osobama koje upoznaju putem interneta, a da onda doživljavaju uznemiravanje i ucjenjivanje od tih osoba. U toku 2023. i 2024. godine došlo je do porasta broja razgovora kada je u pitanju tema seksualnog nasilja i uznemiravanja putem interneta. U poređenju s 2022. godinom, u 2023. i 2024. godini taj broj je bio duplo veći.
Ukupni brojevi poziva prema Plavom telefonu
Šta je to cyberbullying?
Cyberbullying označava svako uznemiravanje i zlostavljanje posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija. U slučaju djece i mladih, ono najčešće podrazumijeva uznemiravanje, negativno komentarisanje, pravljenje lažnih profila, mrzilačkih grupa, zastrašivanje i prijetnje, sramoćenje u digitalnom okruženju kao što su društvene mreže, aplikacije za dopisivanje, platforme za igranje igara i slično. Ukoliko nam neko šalje prijeteće poruke, ucjenjuje nas, piše neistinite informacije o nama ili kreira sadržaje (fotografije i video) koji nas predstavljaju u pogrešnom svjetlu ili nas ismijavaju putem interneta, onda možemo reći da se radi o nasilju u digitalnom okruženju.
Kako roditelji mogu prepoznati da su im djeca žrtve cyberbullyinga?
Važno je da prate njegovo ponašanje. Promjene ponašanja, kao što su izbjegavanje korištenja interneta ili naglo povećanje vremena koje dijete provodi na internetu mogu biti znakovi da se u životu djeteta nešto dešava. Takođe, pored ponašanja, tu su i emocionalni znakovi, pa tako dijete može biti potišteno i tužno, djelovati preplašeno i odsutno ili imati nagle emocionalne reakcije. Ove promjene ne moraju nužno ukazivati na nasilje, ali svakako ukazuju na to da je djetetu potrebna podrška. Izloženost nasilju, podrugivanju i nepoštovanju kod mladih često može da dovede do stvaranja negativne slike o sebi, svojoj vrijednosti, te se tada stvaraju uslovi za razvoj različitih poteškoća sa mentalnim zdravljem.
Pročitajte i : Djeca i ekrani, kada je dosta
Na koji način je najbolje razgovarati s djecom o toj temi?
Zadatak roditelja je da sa djetetom razgovara i provjeri o čemu se radi. Važno je da roditelj pruži sigurnost djetetu da mu otvoreno kaže šta mu se dešava, jer ne smijemo zaboraviti da žrtve nasilja često misle da su same krive za to što im se dešava, te strahuju od reakcije okoline. Razgovor treba da bude bez osuđivanja i kritikovanja, te da ne budi osjećaj krivice kod djeteta.
Koliko je generalno važno da roditelji s djecom razgovaraju o tome šta prate na internetu, da zajednički prate određene sadržaje i razgovaraju o tome?
Razgovor sa djecom o tome kako provode vrijeme na internetu je ključan kako bi se prevenirala moguća zloupotreba djeteta. Kao što se roditelj interesuje za to kako je djetetu bilo u školi ili nekoj drugoj aktivnosti, tako je potrebno da se interesuje i za internet. U ovakvom odnosu se gradi povjerenje i otvorenost, te je dijete mnogo slobodnije da kaže ukoliko je izloženo nekim negativnim sadržajima.
Koliko zabrane ili ograničavanje korištenja interneta mogu imati efekta?
Internet je sjajan izum čovječanstva i roditelj može da uči dijete kako da ga na adekvatan način koristi te kako da prepozna moguće negativne sadržaje ili opasnosti. Upravo zbog toga, smatramo da nije potrebno djetetu braniti internet, nego je potrebno da postoje pravila i granice na koji način se internet koristi. Dodatno, veoma je važno da se ovih istih pravila pridržavaju i roditelji, budući da će djeca na osnovu primjera roditelja usvojiti navike korištenja interneta koje mogu biti korisne ili štetne.
“Plavi telefon” s Mtel-om i UNICEF-om učestvuje u kampanji „Ne zatvarajmo oči! Zaštitimo djecu na internetu“. Da li već primijetite neke efekte u vidu većeg broja poziva, promjene tema i pristupa?
Kampanja koju sprovodimo u partnerstvu sa Mtel-om and UNICEF-om pokazala se veoma značajnom u oblasti informisanja djece i roditelja o postojanju Plavog telefona. Nakon što je kampanja započela, primijećen je značajan porast broja poziva roditelja koji su se informisali i savjetovali o mentalnom zdravlju djece. Takođe, od maja mjeseca do danas imamo porast broja poziva koji se tiču suicida i suicidalnih misli kod mladih, te ove pozive dobijemo jednom do dva puta dnevno. Dodatno, važna informacija je da smo, otkako je pokrenuta kampanja, imali ukupno 16 prijava sumnji na nasilje.
Koliko su ovakve kampanje važne i koliko mislite da mogu imati efekta?
Kampanje poput ove su veoma važne jer određene teme stavljaju u fokus stanovništva i djece te mogu dovesti do pozitivnih promjena ponašanja. Takođe, kampanje su veoma korisne kada je u pitanju informisanje djece i odraslih o dostupnosti usluga kojima se mogu obratiti kada su u opasnosti ili trpe nasilje.
“Plavi telefon” je ove godine obilježio 11 godina postojanja, i prepoznat je među djecom i mladima, ali i u široj zajednici. Ipak, činjenica je da nije dio sistema. Koliko bi bilo važno da jedan ovakav servis bude sistematski podržan, jedinstven, i da država preuzme njegovo finansiranje?
“Plavi telefon” je kroz sve ove godine pokazao koliko je važan resurs za svu djecu u BiH. Sistemska podrška radu Plavog telefona bi značajno unaprijedila mogućnosti da se usluga dodatno razvija u pogledu kvaliteta i dostupnosti. Naši podaci ukazuju na to da svaki mjesec imamo oko 200 propuštenih poziva koji nastaju nakon završetka radnog vremena. Sistemskom podrškom, ovaj broj bi bio mnogo manji te bi djeca imala veći pristup uslugama koje su im potrebne. U isto vrijeme, obezbjeđivanje institucionalne podrške za “Plavi telefon” bi doprinijelo ispunjavaju različitih preporuka koje je BiH dobila kada je u pitanju poštovanje UN-ove Konvencije o pravima djece.
Izvor: UNICEF BIH (tekst pripremio A. Panjeta)
