Kada je Luka* prvi put došao u Dnevni centar imao je dvanaest godina. Došao je zajedno sa mlađim bratom Markom*, u periodu kada je njihova porodica prolazila kroz težak razvod.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Dječaci su odrastali u nestabilnom porodičnom okruženju obilježenom nasiljem i alkoholizmom. U takvim okolnostima djeca često prerano preuzimaju uloge koje im ne pripadaju.
Kod Luke je to bilo posebno vidljivo.
On je bio dijete koje je brinulo o svima. O bratu, o majci, o svakodnevnim obavezama. Njihova majka je često rano odlazila na posao, pa je Luka preuzimao brigu o Marku – pripremao doručak, pazio da brat krene u školu i pokušavao održati red u svakodnevici.
Na prvi pogled, takvo ponašanje može djelovati kao znak izuzetne odgovornosti. Ali u stručnom radu ovakav obrazac često ukazuje na parentifikaciju – situaciju u kojoj dijete preuzima odgovornosti odraslih i gubi prostor da bude dijete.
Upravo to je tim Dnevnog centra prepoznao.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Dnevni centar: prostor u kojem dijete ponovo može biti dijete
Dolazak u Dnevni centar donio je Luki nešto što do tada nije imao – stabilno okruženje u kojem nije morao brinuti o svemu.
Dobio je prostor za igru, za druženje, za opuštanje i za odnose sa vršnjacima.
Istovremeno, kroz Program podrške porodici stručni tim je radio i sa njihovom majkom. Tokom zajedničkih susreta sa djecom i roditeljima, mnogi porodični obrasci postali su vidljivi.
Luka je dobio potvrdu da su neke njegove frustracije i pobune bile razumljive. Njegova majka je, kroz proces rada, prepoznala koliko odgovornosti je nesvjesno stavljala na njega.
Taj uvid bio je važan korak za cijelu porodicu.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Majka je program prihvatila kao stvarnu podršku i počela primjenjivati uvide koje je kroz njega dobijala. Postepeno su i Luka i Marko dobili jasnije granice i odgovornosti koje su bile primjerenije njihovom uzrastu.
Veliku podršku u tom periodu pružili su i drugi članovi porodice sa majčine i očeve strane, koji su dječacima bili važni oslonci tokom odrastanja.
Dječak koji je pronašao svoju ekipu
Kada je Luka došao u Dnevni centar, bio je među mlađom djecom u grupi. Stariji dječaci su ga prihvatili, pomagali mu da se uklopi i postali su mu uzori.
Vremenom su ta prijateljstva postala mnogo više od poznanstva iz radionica – postala su njegova ekipa.
Godinama kasnije, kada su stariji dječaci polako izlazili iz Dnevnog centra, Luka je primijetio promjenu.
Jednog dana rekao je vaspitačima da mu se čini kako se Dnevni centar promijenio. Nije mislio ništa loše, samo je primijetio da je sada mnogo više mlađe djece, dok su njegovi prijatelji već otišli.
Vaspitači su mu objasnili da je to prirodan dio odrastanja.
Ali su odlučili učiniti nešto posebno.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Organizovali su veliki roštilj i pozvali sve volontere i djecu koja su nekada bila dio te generacije u Dnevnom centru. Luka je tada čak održao i mali govor dobrodošlice.
Za njega je to bio važan trenutak, osjećaj da je zajednica koju su gradili i dalje tu.
Od uzora do onoga koji prenosi dalje
Kako su godine prolazile, u grupu su dolazila mlađa djeca.
Sve ono što je Luka nekada učio od starijih dječaka, sada je počeo prenositi dalje.
Pokazivao im je kako da pokose travu, kako se koristi trimer ili kako da pripreme roštilj. Učio ih je praktičnim stvarima, ali i odgovornosti.
Postao je ono što su nekada drugi bili njemu.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Zbog takvog odnosa prema grupi i pozitivnog uticaja na drugu djecu, tim Dnevnog centra ga je jednom prilikom poveo u Sarajevo na Konferenciju o dječijim pravima, gdje je predstavljao djecu iz Centra.
To iskustvo mu je mnogo značilo. Bio je ponosan što je dobio priliku da govori u ime djece koja dijele slična iskustva.
U tom periodu već je bio stariji tinejdžer i nastavio je birati stabilan i odgovoran put.
Inicijative koje pokreću druge
Luka je uvijek imao snažan osjećaj odgovornosti i želju da bude finansijski samostalan.
Jednog ljeta okupio je nekoliko prijatelja iz Dnevnog centra i pronašao im sezonski posao – branje kukuruza. Time su zaradili džeparac i stekli prvo radno iskustvo.
Istovremeno je bio i pokretač jedne druge inicijative.
Sa prijateljima i volonterima često je igrao fudbal, a kada su saznali za amaterske turnire, odlučili su pokušati kao ekipa. Roditelji i poznanici pomogli su im kupiti dresove, a djeca su svakog petka dolazila u Dnevni centar i zajedno trenirala.
Vaspitači su ih podržali da organizuju tim i pronađu ritam igre.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Prvi turnir su izgubili.
Ali umjesto razočaranja, vratili su se u Dnevni centar da analiziraju šta mogu popraviti i kako sljedeći put igrati bolje.
Za Luku je to bila još jedna lekcija o upornosti.
Glas djece u Dnevnom centru
Danas je Luka aktivan član Savjeta djece Dnevnog centra, gdje zajedno sa vršnjacima razgovara o izazovima sa kojima se susreću i predlaže rješenja timu Nove generacije.
Izvor: Arhive Nove generacije
Jedna od inicijativa koju su pokrenuli upravo stariji korisnici bila je ideja da se podrška nastavi i nakon što djeca napune 18 godina.
Taj program je kasnije zaista uspostavljen i traje i danas.
Korak ka samostalnosti
Danas Luka završava srednju školu.
Praktičnu nastavu obavljao je kod istog supervizora od samog početka, a kompanija u kojoj radi planira da mu ponudi posao nakon završetka školovanja.
Njegova disciplina, odgovornost i radna etika brzo su prepoznati.
Uzor koji nije planirao da to bude
Izvor: Arhiva Nove generacije
Luka nikada nije pokušavao da bude uzor.
Ali upravo to je postao.
Jedan stariji korisnik Dnevnog centra, koji je imao poteškoća da pronađe posao, kasnije je rekao da mu je Luka bio glavni motiv da ne odustane i da nastavi tražiti zaposlenje.
A njegov mlađi brat Marko o njemu kaže jednostavno:
„Dobar lik i dobar brat. Dobro se druži sa svima, pristojan je. On je moj uzor.“
Snaga koja dolazi iz podrške
Lukina priča pokazuje koliko je važno da djeca koja prerano preuzmu teret odraslih dobiju prostor da ponovo budu djeca.
U Dnevnom centru, Luka je dobio upravo to – stabilnost, odnose i podršku koji su mu pomogli da zadrži ono najbolje u sebi i izgradi zdrav put u odraslost.
I da ono što je naučio prenese dalje.
Postani Zaštitnik djece!
Priče poput Lukine podsjećaju nas koliko jedno sigurno mjesto može promijeniti tok odrastanja. Uz podršku stručnog tima i stabilno okruženje, djeca dobijaju priliku da razviju svoje potencijale, pronađu podršku i izgrade sigurniji put u budućnost.
Ako vjerujete da svako dijete zaslužuje takvu priliku, pozivamo vas da podržite rad Udruženja Nova generacija. Kroz platformu Štit nove generacije možete postati dio mreže onih koji dugoročno ulažu u sigurnost, obrazovanje i dostojanstveno odrastanje djece u Bosni i Hercegovini.
Jer kada jedno dijete dobije podršku, mijenja se mnogo više od jedne životne priče. 💙
*Napomena: Imena djece u tekstu su izmjenjena kako bismo osigurali zaštitu njihovog identiteta
