U Bosni i Hercegovini, hiljade djece odrastaju u teškim uslovima, bez adekvatne podrške porodice, te zavise od pomoći sistema socijalne zaštite. Mnoga od njih se suočavaju s ekstremnim siromaštvom, zanemarivanjem i ograničenim pristupom obrazovanju.
Upravo zbog njih, Nova generacija već 20 godina pruža podršku kroz različite programe, a jedan od ključnih je Dnevni centar za djecu u riziku.
Foto: Arhiva Nove generacije
Dnevni centar je sigurno mjesto za djecu i mlade u riziku, gdje dobijaju obroke, osnovne potrepštine, podršku u učenju i psihosocijalnu pomoć. Kroz individualni i grupni rad, pomažemo im da izgrade samopouzdanje, razviju socijalne vještine i steknu osjećaj pripadnosti. Kroz godine, hiljade djece su prošle kroz Dnevni centar, a jedna od najinspirativnijih priča je Danijelova*.
Početak priče: borba za osnovne potrebe
Danijel je dječak roditelja koji su odrasli u domu za nezbrinutu djecu. Njegova majka je preminula dok je on bio veoma mali, a otac, radeći noćne smjene u pekari, nije imao s kim da ga ostavi. Kada ga je Centar za socijalni rad pronašao, imao je šest godina i spavao u autu svog oca, čekajući da on završi sa smjenom.
Foto: Arhiva Nove generacije
U želji da podrži porodicu, Centar za socijalni rad ih je uputio u naš Dnevni centar, gdje će Danijel provesti svoje djetinjstvo i adolescenciju. Kada je prvi put došao, bio je neuhranjen i bez razvijenih socijalnih vještina. Gotovo da nije govorio i živio je izolovano – jedini prijatelj mu je bio njegov pas Miki. Svaki novi dan u Centru za njega je bio prilika da uči, razvija se i osjeća sigurno.
Dug i izazovan proces promjene
Danijel je u Centru dobio ono što mu je nedostajalo kod kuće. Za više od 10 godina, Danijel je Dnevni centar posjetio preko 3000 puta, u njemu je dobio preko 9000 obroka i više od 600 donacija. Pored zadovoljenja osnovnih potreba, Danijelu je pružena i podršku u učenju, ali i mnogo važnije, stručna psihološka podrška i savjetodavni rad, koji mu je pomogao da se emocionalno razvije i poveže s drugima. Kroz individualne i grupne radionice, učio je kako da izrazi svoje misli, gradi samopouzdanje i uspostavlja odnose s vršnjacima.
Foto: Arhiva Nove generacije
Ali proces nije bio lak.
Danijel je prolazio kroz različite krize, a najintenzivnija je bila tokom tinejdžerskih godina. Kada je na jednoj radionici dobio zadatak da napiše gdje sebe vidi za deset godina, predao je prazan papir. Taj papir nije bio samo simbol trenutnog nedostatka vizije – bio je dokaz koliko je teško djetetu koje odrasta u nesigurnosti da zamisli budućnost u kojoj ima priliku da uspije.
Uprkos svemu, Danijel nije bio sam. Njegov otac, koji je također odrastao u nesigurnim uslovima, bio je voljan da radi na sebi i njihovom odnosu. Dolazio je na savjetodavne razgovore, učio kako da bude bolji roditelj i zajedno sa Danijelom tražio put ka stabilnijem životu.
Foto: Arhiva Nove generacije
Jedan od najposebnijih trenutaka u Danijelovom životu bio je njegov 18. rođendan. Zaposleni, volonteri i druga djeca iz Dnevnog centra priredili su mu iznenađenje – tortu, roštilj i slavlje u dvorištu Centra.
Foto: Arhiva Nove generacije
Ta proslava bila je više od običnog rođendana – bila je simbol zajedništva, podrške i ljubavi koju je tokom godina stekao. Danijel je tog dana zaista osjetio kako je to kada ljudi iskreno slave njega i njegov put. Na slavlju je, naravno, bio prisutan i njegov vjerni pas Miki.
Prvi koraci ka samostalnosti
Još jedan poseban trenutak bio je Danijelov završetak srednje škole i matursko veče. Zahvaljujući donacijama dobrih ljudi, obezbijedili smo mu odijelo i džeparac, kako bi se osjećao dostojanstveno na svom velikom danu. Svi zaposleni, zajedno sa njegovom porodicom i drugom djecom iz Dnevnog centra, došli su da ga isprate. Ponijeli smo ponos, osmijehe i podršku, jer smo svi znali koliko je dug i izazovan bio njegov put do tog trenutka.
Foto: Arhiva Nove generacije
Kako je odrastao, Danijel je počeo preuzimati više odgovornosti. Završio je školu i odlučio da napravi veliki korak – osamostaljenje. Jednog dana je došao u Centar i rekao da se odselio iz očeve kuće i zaposlio. Ipak, rana traumatska iskustva su ostavila posljedice. Nakon kratkog vremena, zbog nesigurnosti i sporijeg prilagođavanja novom okruženju, izgubio je prvi posao.
Ali ovoga puta nije odustao.
Zahvaljujući podršci koju je stekao kroz godine, znao je da neuspjeh nije kraj priče. Dnevni centar je nastavio da mu pomaže, a on je ubrzo pronašao posao u drugom restoranu, gdje i danas radi. Okružen je kolegama koji imaju razumijevanja za njega, trenira, gradi kuću zajedno s ocem i, što je najvažnije, nije usamljen.
Krug podrške se nastavlja
Danijel danas ima grupu prijatelja, većinom nekadašnjih korisnika Dnevnog centra. Oni zajedno čine neformalnu mrežu podrške, pomažući jedni drugima i služeći kao pozitivan primjer sadašnjim korisnicima. Među njima je i njegov polubrat David*, koji je prvi student iz naših programa, dok njegova polusestra također ima svoju uspješnu priču.
Foto: Arhiva Nova generacija
Danijelova priča pokazuje koliko je dug proces rehabilitacije i koliko je teško nadoknaditi propuštene prilike u ranom djetinjstvu. Ponekad smo se i mi pitali da li sve što radimo ima efekta. Ali kod djece poput Danijela, promjena se nakuplja godinama i onda iznenada izbije na površinu – podijelila je Vanja Sovilj, koordinatorica Dnevnog centra.
On je danas dokaz da nijedan papir nije prazan – samo čeka da bude ispisan pravim prilikama i podrškom.
Pomozimo još djece da ispišu svoju budućnost
💙 Budite dio priče o promjeni! Podržite naš rad i postanite Zaštitnici djece. Vaša donacija, bez obzira na iznos, može osigurati sigurnije i bolje odrastanje za djecu poput Danijela. Saznajte više i donirajte ovdje: www.stitnovegeneracije.com
*Napomena: Imena djece u tekstu su izmjenjena kako bismo osigurali zaštitu njihovog identiteta
