Petnaesti rođendan trebao je biti trenutak slavlja, ali za Marinu* je to bio još jedan dan borbe sa mislima koje nije znala kako da podijeli. Kada je prvi put pozvala Plavi telefon, osjećala je olakšanje jer je konačno mogla razgovarati s nekim ko je sluša.
Osjećaj nepripadanja i svakodnevna borba
Izvor: freepick.com
Njene svakodnevne borbe trajale su već godinama. Vršnjačko nasilje, osjećaj nepripadanja i nerazumijevanje od strane roditelja ostavljali su trag na njenom mentalnom zdravlju. U školi je trpjela uvrede i ismijavanje – govorili su joj da nije dovoljno dobra, da je drugačija, nazivali su je pogrdnim imenima. Jedna djevojčica joj je čak ponavljala da bi trebalo da se povrijedi.
Uz sve to, roditelji su bili fizički prisutni, ali emocionalno daleki.
Njihova pažnja bila je usmjerena na posao, vikende su provodili van kuće, a ona je ostajala sa bakom. Kada bi bili kod kuće, Marina se osjećala kao da je ne primjećuju – osim kada su nadzirali njene poruke i aktivnosti na internetu.
Izvor: freepick.com
Posljedice stresa na njeno zdravlje
Kako su dani prolazili, Marina je sve teže podnosila svakodnevicu. Počela je da osjeća fizičke tegobe – glavobolje, vrtoglavice, mučninu. Postala je anksiozna, povučena i sve češće se zatvarala u svoju sobu. Samopovrjeđivanje je postalo način da se nosi sa bolom koji je osjećala. Na njenim rukama su se pojavile posjekotine, a osjećaj bespomoćnosti postajao je sve jači.
Plavi telefon – jedino sigurno mjesto
U tom vrtlogu nesigurnosti, jedino mjesto gdje se osjećala sigurno bio je Plavi telefon. Tu nije bilo osuđivanja. Niko joj nije govorio da pretjeruje ili da izmišlja. Samo je slušao neko ko je razumio. Marina se javljala svakodnevno – nekad pozivom, nekad putem chata ili e-maila. Postepeno je postajala otvorenija, ali je i dalje osjećala veliki strah.
Izvor: Arhiva Nove generacije
Pogoršanje simptoma i potreba za intervencijom
Nakon mjesec dana redovnog javljanja, savjetnici su primijetili da se njeni simptomi pogoršavaju. Glavobolje i mučnine su postajale sve češće, osjećaj bespomoćnosti je rastao, a pojavila se i mogućnost da bi mogla ozbiljno naškoditi sebi. Kada su joj predložili da potraži pomoć stručnjaka, odbila je, bojeći se reakcije roditelja. Vjerovala je da bi je smatrali “ludom”, da bi je dodatno kontrolisali i da bi joj situacija postala još teža.
Strah od prijave nasilja i kontakta nadležnih institucija
Mnogi adolescenti i djeca u ovakvim situacijama vjeruju da bi prijava nasilja dovela do još većih problema – da bi mogli završiti u domu za nezbrinutu djecu, da bi ih roditelji još strožije kontrolisali ili da bi škola ignorisala situaciju.
Međutim, stvarnost je drugačija.
U većini slučajeva, prijava sumnje na nasilje ili zanemarivanje nadležnim institucijama dovodi do poboljšanja situacije.
Kada su savjetnici Plavog telefona uočili da je Marina u ozbiljnom riziku, odlučili su da prijave zabrinutost Centru za socijalni rad i policiji. Iako je bila uplašena, ono što je uslijedilo bilo je potpuno suprotno od njenih strahova.
Pozitivne promjene nakon prijave nasilja
Uključeni su Centar za socijalni rad i policija, a uskoro su i školski pedagog i direktor postali dio rješavanja situacije. Marina je pozvana na razgovor, a zatim i njeni roditelji, kao i vršnjaci koji su je zlostavljali. Iako se bojala negativne reakcije, desilo se suprotno – roditelji su pokazali više razumijevanja nego što je očekivala, škola je preuzela odgovornost, a Marina je dobila podršku stručnjaka.
Podrška koja joj je bila najpotrebnija
Izvor: Arhiva Nove generacije
Nakon svega, Marina je poslala poruku Plavom telefonu:
“Hvala vam puno. Danas su dolazili iz socijalnog centra, mama je reagovala bolje nego što sam mislila. Obaviještena je pedagogica i direktor škole. Bila sam na razgovoru kod pedagogice, a ići ću i na razgovor kod psihologa. Hvala vam puno od srca!”
Uključivanje stručnih službi donijelo joj je podršku. Roditelji su prvi put ozbiljno shvatili kroz šta prolazi, škola je reagovala, a Marina je dobila priliku da razgovara sa stručnjacima. Iako proces oporavka traje, više nije sama. A to je, kako je sama rekla, nešto što joj je najviše trebalo.
Pomozimo još djece da ispišu svoju budućnost!
Nažalost, neka djeca ne mogu da dobiju podršku Plavog telefona, jer linija nije dostupna svaki dan. Zbog toga svaki mjesec bilježimo skoro 500 propuštenih poziva, koji se dešavaju poslije radnog vremena i danima vikenda.
💙 Budite dio priče o promjeni! Podržite naš rad i postanite Zaštitnici djece. Vaša donacija, bez obzira na iznos, može osigurati sigurnije i bolje odrastanje za djecu poput Marine. Saznajte više i donirajte ovdje: www.stitnovegeneracije.com
*Napomena: Imena djece u tekstu su izmjenjena kako bismo osigurali zaštitu njihovog identiteta
