Moja volonterska priča u Dnevnom centru započela je prvenstveno iz čiste radoznalosti. Tokom par šetnji ugledala sam jednu kuću sa natpisom DNEVNI CENTAR. Stoga sam odlučila da se informišem o čemu se radi. Pretražujući tako po internetu, došla sam do informacija kako se prijaviti za volontiranje. Kako volim rad sa djecom, odmah sam donijela odluku. Nakon izvjesnog vremena uslijedili su intervju i uvodna edukacija… i tako moja priča traje već godinu dana. Godina dana jedne veoma lijepe priče.
Kao svaki novajlija, na početku sam imala tremu i strah od pogrešnih poteza. Zahvaljujući adaptivnoj prirodi, vrlo brzo sam se uklopila, kako sa djecom tako i sa kolegama iz Udruženja.
Posebno izdvajam odnos sa djecom koja su korisnici Dnevnog centra. Svaki trenutak proveden sa njima je zaista dragocjen. Bilo da se radi o igri, pisanju domaćih zadataka ili običnih, opuštenih razgovora. Uvijek me slatko nasmiju, a nekad me čak i iznenade svojim stavovima. Jednostavno, od njih se dosta toga može naučiti, prije svega o tome kako biti iskren, snalažljiv i borben.
Veoma sam zahvalna iskustvu volontiranja u Dnevnom centru, jer mi je pomoglo u ličnom sazrijevanju. Pored toga, naučilo me što znače altruizam i plemenitost.
Da ne zaboravim da mi je ovo volontiranje pomoglo i u primjeni drugih iskustava, kao što su rad sa djecom u inostranstvu preko AuPair programa.
Gdje god da sam, Dnevni Centar i Nova generacija će uvijek biti dio mene. To je priča koja nikad ne prestaje…
